petak, 15.02.2008.
mitologija australije
Australija, velika zemlja dominirana pustinjama i polupustinjskim krajolicima je prvobitno naseljena Aboriđinima. Mitologija Australije nastaje od Aboriđina koji su bili pod utjecajem prirode i prirodnog okruženja. Većina mitova je o prirodi, kako je nastala i koliko je važna za Aboriđine. U Australijskoj mitologiji nema standardnih verzija individualnih mitova, umjesto toga, priče o određenoj osobi variraju zavisno o regionu. Razlog ovih varijacija leži u različitom stilu života Aboriđina.
Porijeklo i utjecaji
Prvi doseljenici Australije došli su prije više od 75.000 godina. Najvjerojatnije su došli sa otoka na sjeveru tj. Indonezije ili sa otoka Pacifičkog oceana. Neki povjesničari vjeruju da su prvi doseljenici putovali kopnom preko puta koji je povezivao Australiju sa jugoistočnom Azijom, a da su kasnije dolazili brodovima. Prvi doseljenici su bili nomadi koji su se bavili lovom, ribolovom i skupljanjem plodova.
Tipovi mitova
Australijski mitovi se dijele na mitove o stvaranju svijeta, poplavama, sušama i drugim elementarnim nepogodama i na mitove o rađanju i smrti. Večina mitova objašnjava porijeklo i obilježja planina, dolina, spilja i sl. Slušajući priče Aboriđini uče lokalnu geografiju dok pojačavaju svoje veze sa grupom i njenim nasljedstvom.
Večina informacija, uključujući mitove i legende se prenose usmeno. Raskažuvači se oslanjaju na tehniku ponavljanja i specijalne izraze koji uvijek imaju istu formu. Koriste pjevanje i crtanje u pijesku kako bi bolje ispričali priču. Putovanja, koja su česta tema u pričama se opisuju detaljno, objašnjavajući što se dešavalo na svakom mjestu.
Krajem 19. i početkom 20.stoljeća europski kolonisti su počeli dolaziti u Australiju. Danas Aboriđini broje malo više od 2% ukupne populacije, a malo njih još uvijek prakticira tradicionalan način života.
Mitovi spadaju u različite kategorije. Neki su javni i mogu ih čuti svi članovi grupe, drugi su ograničeni na ljude koji su sudjelovali u određenim specijalnim ceremonijama. Neki mitovi mogu se čuti usno od ljudi, dok su neki predodređeni samo za žene ili starije članove zajednice.
Vrijeme sna(dreamtime)
Aboriđini vjeruju da je svijet nastao tijekom mističnog perioda zvanog vrijeme sna ili san. U to vrijeme drevna bića koja su spavala ispod zemlje probudila su se. Oni su stvorili prirodu, ljude, izmislili su zakone i učili ljude kako da preživljavaju. Kada su drevna bića završila svoj posao, vratila su se pod zemlju.Aboriđini se aktivno sjećaju događaja vremena sna. Sudjelovanjem u određenim ritualima,pojedinci mogu reprizirati putovanja svojih predaka.Rituali su važni kao i mitovi. Rituali uključuju pjevanje, plesanje i crtanje, što prema Aboriđinima hrani zemlju, ljude i predke.
Glavni mitovi i mistične ličnosti
Aboriđinski mitovi često govore o velikom potopu, sa lokalnim varijacijama. Vorora narod (zapadna Australija) opisuju enormnu poplavu koja je uništila zemlju. Potop je izazvalo mistično biće zvano vanđina(wandjina). Drugi narodi kažu da je poplavu uzrokovala velika zmija koja još uvijek živi ispod vode.
Njihovo vjerovanje o smrti varira. Jedna priča o smrti govori o vrani i raku koji su raspravljali o najboljem načinu da se umre. Rak je izašao iz svoje školjke, bacio ju je i čekao da nova naraste. Vrana mu je rekla da će to predugo trajati te da ona ima bolji način, sklopila je oči i umrla. Murinbata narodi imaju ritualni ples preko kojeg uspoređuju ove dvije smrti, i slažu se da je vranin način bolji.
Drugi popularni likovi mitologije su sedam sestara. Prema verziji koja se priča u južnoj i centralnoj Australiji sestre su odletjele iz centralne Australije do pristaništa Auguste na južnoj obali kako bi pobjegle od čovjeka Njirua (Nyiru) koji je htio silovati najstariju sestru. Putovale su preko 100 milja te se danas mnogi krajevi povezuju sa njihovim putovanjem. Na primjer, legenda kaže da je niska stijena pokraj planine Koner vjetrobran, a spilja je kuća koju su one izgradile. Jedna od smokvi koje rastu u blizini je najstarija sestra. Na kraju putovanja sestre su se pretvorile u sazviježđe(plejadu) zvanu Pleiades, a Njiru je postao jedna od zvijezda Oriona.
Mit o stvaranju
Postojalo je vrijeme kada je sve mirovalo. Svi su duhovi zemlje spavali ili skoro svi. Veliki Otac Duhova je jedini bio budan. Lagano je probudio Majku Sunca. Kako je otvorila oči velika svjetlost je obasjala usnulu Zemlju. Otac Duhova je rekao Suncu:
-Majko, imam posla za tebe. Idi dolje na Zemlju i probudi uspavane duhove. Daj im formu.
Majka Sunce se spustila na Zemlju i hodala je bosa u svim smjerovima, kako je hodala iza nje su rasle biljke. Nakon što je obavila posao, zadovoljno je legla da se odmori. Otac Duhova je vidio njen rad i uputio je kako da probudi uspavane duhove u spiljama.
Tada je Majka Sunce ušla u spilju na planinama i obasjala ju svojim svjetlom. Iz spilje su počeli izlaziti insekti koji su počeli letjeti oko biljaka. Kada je otopila led iz drugih spilja, nastale su rijeke i mora. Tada je stvorila ribe, male zmije, žabe i guštere. Probudila je duhove životinja i ptica koje su trčale na suncu. Kada je završila posao pozvala je sva svoja stvorenja i dala im instrukcije kako da žive i uživaju u bogatstvu prirode u međusobnom miru. Tada se digla visoko na nebo i postala sunce.
Živa bića su je promatrala sa divljenjem kako se ona kretala prema zapadu. Kada je sunce zašlo, životinje su se uplašile misleći da ih je zauvijek napustila. Cijele noći su stajali uplašeni na ne mičući se sve do jutra, misleći da je ovo kraj. Kada je ujutro sunce izašlo na nebo, životinje su se umirile i naučile su da očekuju njen dolazak i zalazak bez straha.
Na početku su svi živjeli u miru, no tada je zavist zavladala njihovim srcima te su se počeli svađati. Majka Sunce je bila primorana spustiti se na Zemlju kako bi ih smirila. Svakoj je životinji dala moć da promjene svoj izgled. Tako su štakori postali šišmiši, gmazovi su postali ogromni, a ribe su postale kitovi.Tada je Majka Sunce odlučila stvoriti nova bića, tako je rodila dvoje djece. Boga i Božicu, Jutarnju Zvijezdu i Mjesec. Oni su rodili dvoje djece koju su poslali na Zemlju. Ti su ljudi postali drevni predci Aboriđina. Ona ih je napravila superiornijima od životinja jer su oni imali dio njenog uma u sebi i nikada nisu htjeli mjenjati oblik.
Priča o sedam sestara
Prije puno godina skup zvijezda koje znamo pod imenom Plejade ili Sedam sestara, bile su sedam prekrasnih djevojka. Njihovi roditelji bile su grube tamne planine pune leda. Sestre su šetale po prirodi dok im je vjetar raznosio kosu, a oči su im sjale poput zore. Mnogi su ih muškarci voljeli, no one su bile hladne i besćutne, baš kao i planine koje su ih stvorile.
Jednoga je dana čovjek zvan Vurunah(Wurrunnah) lukavošću ulovio dvije sestre i prisilio ih da žive sa njime, dok su druge sestre odletjele kući na nebo. Kada je Vurunah uvidjeo da su dvije djevojke zapravo ledene dame sa prekrasnim pletenicama koje su bile poput ledenih siga,bio je razočaran. Odnio ih je do vatre i nastojao je otopiti kristale sa njihovih pletenica, ali nije uspio.
Dvije sestre su bile tužne i usamljene u zarobljeništvu žudeći za domom i beskrajnim plavim nebom. Kada bi pala noć mogle su vidjeti svoje sestre kako ih dozivaju. Jednoga dana Vurunah ih je poslao da mu donesu koru od borovog drva u šumu. Došle su u šumu i našle veliko borovo drvo, pokušale su otrgnuti koru i uspjele su. Tada se drvo odjednom uzdiglo i proširilo visoko prema nebu. To su njih dvije iskoristile i tako su se uspjele vratiti kući sestrama.
No nikada nisu uspjele vratiti svoj prvobitni sjaj, već su sjajile blijedo, i to je razlog zašto sazviježđe Plejada ima pet blještavih zvijezda i dvije blijede.
petak, 01.02.2008.
pagan born
Wake Of The Christian Knights
From old Rome they come a-riding
On a song with armour shining
Christian sons with hearts of anger
Bring the book, the cross, the chancre
Hallelujah, hallelujah, kiss the cross or they will burn you
Hallelujah, hallelujah, they have come to rape and murder
Tell them we've had it all
They've had their day now they shall fall
Tell them of the turning tide
They can run but they can't hide
Across a sea of tears and blood
Across a scape of murdered babies
They will cleanse and purify
For their Christ and for their Lady
They will take the joy of love and
name it as a badge of shame
They will steal and they will plunder
They will tell you you're to blame
On the wheel and on the gibbet
Broken bodies, broken dreams
In the churches, the sheep, the traitors
Now they are both pure and clean
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
pagan born
Wake Of The Christian Knights
From old Rome they come a-riding
On a song with armour shining
Christian sons with hearts of anger
Bring the book, the cross, the chancre
Hallelujah, hallelujah, kiss the cross or they will burn you
Hallelujah, hallelujah, they have come to rape and murder
Tell them we've had it all
They've had their day now they shall fall
Tell them of the turning tide
They can run but they can't hide
Across a sea of tears and blood
Across a scape of murdered babies
They will cleanse and purify
For their Christ and for their Lady
They will take the joy of love and
name it as a badge of shame
They will steal and they will plunder
They will tell you you're to blame
On the wheel and on the gibbet
Broken bodies, broken dreams
In the churches, the sheep, the traitors
Now they are both pure and clean
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
Hallelujah, hallelujah
utorak, 25.12.2007.
Božić (velika prijevara kršćana)
Evo, pošto danas katolici slave Božić, jedan od svojih najvećih praznika, nužda me natjerala da napišem post o Božiću, da ne ostanem dužna svojim paganskim korjenima.
Podatci su iz wikipedijie, ukoliko netko želi provjeriti točnost ovog teksta.
Ujedno je ovaj post objavljen na mom drugom blogu također(elvesandmagic.blog.hr), kao prvi duplikat :)
Etimologija
U anglosaksonkim jezicima potječe od riječi geol-danas yule. Kršćanska verzija je Christ's mass (Kristova misa).
U Novom zavjetu ne piše kada je rođen Isus,tako da prvi kršćani nisu slavili Božić, već samo Uskrs (također paganski praznik, ali o tome drugi put). Božić se počeo slaviti u Rimu u 4.stoljeću. Danas ga slave 25.12. zbog pokušaja Crkve da potisne paganski praznik koji se slavio u Rimu, rođenje boga Sunca.
Paganske svećanosti
U Rimu su slavili zimske svetkovine, odnosno Saturnalije. Po običaju su darovali malene poklone, najčešće lutke za djecu, a svijeće za odrasle ljude. Taj dan je bio dan opuštanja, kada su čak i robovi slavili. Slavio se bog Saturn, pilo se, pjevalo, te je česta bila i javna golotinja. Ovaj se praznik slavio od 17.12. do 24.12.
Drugi praznik koji su Rimljani slavili bio je Dies natalis Solis Invicti, odnosno rođendan nepobjedivog Sunca. Taj se praznik slavio 25.12. Car Aurelije ga je proglasio praznikom širom cijelog kraljevstva.
Dolazimo i do mog omiljenog praznika Yula. Yule su slavili skandinavci, to su bile zimske svetkovine koje su počinjale krajem 12. početkom 1.mjeseca. Palile su se julska drva(panjevi) u čast bogu Thoru. Slavlje je trajalo dok je gorjelo drvo. Simbol Yula je julski ovan ili koza (Julbok).
Pa, tko kako slavi, ja svima želim uspješnu novu godinu i sretan praznik Yule!
Children be free, be wild! In my heart will always stay pagan born!
srijeda, 19.12.2007.
slavenski bogovi(opširnije)
Perun
Javlja se u proljeće sa gromovima da oplodi zemlju kišom. Budi prirodu iz zimskog sna. Najčešće se spominje u ruskim izvorima. Ruski knezovi su ga poštovali kao državnog i militarnog boga. Također ga štuju istočni i zapadni sloveni.
Porijeklo. O porijeklu Peruna imamo tri izvora. Jedan govori da je iz germanskog porijekla (tj. da ga prvi put spominju germanska plemena), drugi izvori ga spominju kao isključivo rusko božanstvo, dok treći izvori govore da su ga štovali svi sloveni (poznat i pod nazivom Sv.Ilija gromovnik, kristijanizirana verzija Peruna).
Perun se spominje i u baltičkoj mitologiji. Korijen riječi Perun dolazi od glagola per-udararam, i peram (zap.makedonija-udara, tj. taj što udara). Baltici su ga zvali Perkunas ili Parkuns.
U Makedoniji u selu Vitolište vrh planine se zove Perun. Do njega je vrh Tribor(trebor-treba-mjesto gdje se prinosila žrtva Perunu).
Prema narodnim vjerovanjima biljka perunika je bila smatrana mrtvačkim cvijećem i direktno se povezivala sa svijetom mrtvih. Danas u Makedoniji na grobljima rastu perunike (da li Perun čuva mrtve?).
Obred peperuda:
Peperuda je nevina djevojčica prije puberteta. Nju ukrašavaju zelenim granama zajedno sa drugim djevojčicama isih godina. One kruže oko kuća, pjevaju pjesme i molitve za kišu Perunu. Djevojku zatim poljevaju vodom, u osnovi je poljevanje vodom imitativno magijsko djelovanje.
Ivanov i Toporov su rekonstruirali drevne mitove koristeći 2 glavna boga Peruna i Velesa. Njih dovje stoje na suprotnim stranama skoro u svim segmentima. Perun je nebeski bog groma i munje koji vlada živim svijetom koji se nalazi na krošnji svetog drva. Veles je bog koji se povezuje sa vodom, bog mrtvih koji se nalazi u korijenu drva. Perun daje kišu farmerima, on je bog rata i oružija. Veles je bog stoke, zaštitnik ovčara kojeg povezuju sa magijom i gospodarstvom.
Perun je napadao gromovima svog neprijatelja Velesa koji je bio u formi zmije. Perun ga je pobjedio, te se Veles vratio nazad u podzemlje. Kristijanizirana verzija ove bitke govori da je Perun Bog, a Veles Sotona, a da je njihova borba borba dobra i zla.
Najčešće žrtve Perunu su bili volovi, a njegovo sveto drvo je dab.
Jarilo i Morana
Jarilo se spominje kod istočnih slovena. Spominje se u bjeloruskim izvorima iz 1846. godine. Jarilo je opisan kao mladić u bijeloj odjeći sa glavom čovjeka u desnoj ruci i klasom žita u lijevoj. On jaše bijelog konja. Staroslovenski korijen jar-proljeće, bog proljetnog sunca koji budi svijet ljudi u proljeće, simbol sexa i moći.
U Rusiji se nalaze mjesta koja nose njegovo ime: Jarilovo polje, dolina, gora.
27.04. u Rusiji se slavi Jarilo. Mlada djevojka se oblači u bijelo, penje se na bijelog konja i pjeva.
Morana-božica tame. ime dolazi od glagola mreti i imenice mor-smrt. Najčešće se pojavljuje u društvu Peruna i Dažboga, sa kojim je u stalnom konfliktu, što se vidi u promjenama godišnjih doba. Morana je zima, a Dažbog ljeto.
Katičić i Belaj su nastavili put Ivanova i Toporova i obradili su mit o bogu plodnosti i biljaka Jarila i njegove sestre Morane. Jarilo se asocira sa mjesečinom, a Morana se smatra kćerkom sunca. Oboje su djeca Peruna. Rođeni su na novogodišnju noć. Jarilo je otet iz koljevke i odnešen je i podzemlje gdje ga je odgajao Veles. Na proljeće, na Jurjevo (festival) Jarilo se vraća iz svijeta mrtvih i donosi zelenilo u svijet živih. Ženi svoju sestru, te se početkom ljeta festivalom Ivanje slavi njihovo vjenčanje. Ovim se sklapa mir između Peruna i Velesa. No Jarilo je nevjeran svojoj ženi pa ga ona ubija (i vraća u podzemlje) osnažujući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Morana zajedno sa prirodom postaje led i stvara zimu. Tada se pretvara u staru i opasnu božicu mraka i leda. Ona umire na kraju svake godine.
Svarog, Svarožić i Dažbog
Prema Ivanovu i Toporovu Svarog je imao 2 sina Svarožića koji je predstavljao vatru na zemlji i Dažboga koji je predstavljao vatru na nebu. Vjeruje se da je Svarog napravio sunce i dao ga Dažbogu da ga nosi po nebu. U ruskom folkloru Dažbog je prikazan kao svjetli Bog, no u srpskom folkloru je prikazan kao mračan zaštitnik vrata podzemlja kojeg povezuju sa kovanjem metala. Veselin Čajkanović spominje Dažboga kako preko dana nosi sunce nebom, a preko noći se transformira u mrečnog boga koji prenosi sunce podzemljem. Svarožića štuju kao duha vatre stanovnici ruskih sela čak i nakon kristijanizacije.
Svantevit i Triglav
Svantevit je bog sa 4 glave kojeg povezuju sa bijelim konjem, a Triglav je troglavi bog kojeg asociraju sa crnim konjem.
Glavni bogovi: Perun, Veles, Dažbog, Jarilo, Morana, Triglav, Svantevit…
Drugi bogovi: Bjelbog, Crnbog, Hors, Lado, Mokoš, Rod, Stribog…
Heroji: Aljoša Popović, Burislav, Ivan Tesarević, Libuše, Kraljević Marko, Sadko…
Demoni i duhovi: baba roga, domovnik, drekavac, košei, polevik, rusalka, vila, vampir, vodjanoj…
Veles
Prikazan kao bog stoke i zaštitink ovčara, još i pod nazivom Volos ili Sv. Vlaho(kristij.verzija). 971.godine se smatrao jednako velikim bogom poput Peruna. Kao bog povezan sa vodom (prvenstveno podzemnom vodom i podzemnim svijetom) se smatrao protivnikom, odnosno antipodom perunu. U Češkim izvorima iz 15. i 17. stoljeća se spominje kao demon ili vrag. U rusiji se do kraja 19.stoljeća slavio Vlasov dan (11.02.) u čast Velesu.
Danas se mogu naći imena gradova i planina koja nose njegovo ime. Tako Makedonija ima grad Veles, postoji planina Veles u Bosni te Vološani i Volosač u Bjelorusiji.
Mokoš
Mokoš je jedino žensko božanstvo koje se spominje u Kijevskom ljetopisu. Ona je žena koja u vrijeme velikog posta posjećuje kuće i uznemirava žene. Navečer joj ljudi ostavljaju škare i pokraj njih vunu. Ona je zaštitnica tkanja i ženskog posla. Slovenski korijen mok, ma-koš-božica sreće i sudbine.
Neki ruski izvori je spominju zajedno sa vilama (degradacija u redu demona), ali se ne smije izjednačavati sa demonima. Prikazivana je sa rogom u ruci. Krist.verzija je Sv.Petka (14.10.). Zanimljivo je da se u finskoj mitologiji pronalazi ime mokša i mok-finski demoni, zbog toga postoje predpostavke da je vjerovanje Mokoš došlo na naše prostore sa sjevera.
Lada
Božica braka i obitelji. Predstavljena je sa prstenom u ruci.
Idoli
Najčešće su izrađeni od drva, rijetko od kamena. Poznat idol Peruna iz Kijeva je dao podignuti knez Vladimir. Glava mu je bila od srebra, a brkovi od zlata. U Njemačkoj su pronađene dvije figure slovenskih bogova od drva, 1,5 metara visine. Dvije ženske figure, zanimljivo je da je jedna imala dvije glave, kratku kosu ili kapu, velike oči bradu i brkove.
U Hramu Arkoniju, na otoku Rujanu nađen je kip sa 4 glave i 4 vrata. Dvije glave su okrenute naprijed, a dvije nazad. Lice je obrijano sa brkovima, kosa ošišana kružno. U desnoj ruci se nalazi rog, a u lijevoj mač.
Zbručki idol, nađen u rijeci Zbruč 1848.godine, sada je u muzeju u Krakovu. Visok 2,80 metara stup podjeljen na 3 nivoa. U prvom nivou se nalazi nebo sa bogovima (lijevo na desno-Lada, Mokoš, Veles, Perun i anonimno božanstvo), u drugom zemlja sa ljudima koji se drže za ruke, a u trećem troglavo božanstvo koje drži zemlju (najvjerojatnije Veles).
ponedjeljak, 03.12.2007.
magične knjige
Solomonov ključ
Solomonov ključ je grimoar ili knjiga magije koja se povezuje s kraljem Solomonom. Knjiga sadrži više paragrafa i pojmova inspiriranih Talmudskim tekstovima i učenjima Židovske Kabale.
Vjerojatno je Solomonov ključ inspirirao kasnija dijela kao što su Lemegeton (još zvan i Manji ključ Solomona), makar ima razlika u knjigama.
Sudeći po stilu pisanja, smatra se da je knjiga nastala u Srednjem vijeku (1000.-1453.god.). Za razliku od Lemegetona (17.st.) i Pseudomonarchia Daemonum-a (16.st.), u Solomonovom ključu se ne spominju 72 demona prognanih od kralja Solomuna i zatvorenih u brončanu posudu. Solomonov ključ ne opisuje pojavu demona, već opisuje potrebne nacrte za pripremu obreda.
Knjiga je podijeljena na 2 dijela, ona sadrži invokaciju i zazivanje duhova mrtvih i duhova iz Pakla, te zaštitu invokatora (u knjizi nazvanog egzorcist). U knjizi se nalaze detalji o pripremi tinte za crtanje magičnih simbola potrebnih za obred koji čarobnjak mora izvesti, koristeći krv životinja izmješanu sa drugim supstancama. On se također mora i pročistiti prije obreda, što je također opisano, kao što je napisano i kakva se odjeća mora nositi, pa čak i kakve boje. Životinje moraju biti žrtvovane za prozvane duhove kao sine qua non tj. bitan uvijet, ovaj obred je sličan u srednjovjekovnim knjigama crne magije. Čarobnjak (invokator) mora biti slobodan od zla prije nego počne, kako bi dobio zaštitu.
Ars Goetia
Ars Goetia se odnosi na prvi dio knjige solomonovih grimoara, a sadrži opise 72 demona koje je Solomon prozvao i zatvorio u brončanu posudu koja je zapečaćena magičnim simbolima. Tu se govori o izradi slične posude koristeći magične formule za prozivanje demona. Na slici su prikazani krug i trokut koji se koriste u invokaciji demona. Čarobnjak treba stati unutar kruga, a demon se treba pojaviti unutar trokuta. Neki smatraju da je trokut zapravo magično ogledalo, slično kristalnoj kugli.
Ars Goetia daje rank i titulu svakom članu paklene hijerarhije.
Revidirano englesko izdanje Ars Goetie je izdano 1904. od Aleistera Crowley-a koja služi kao ključni element njegovog sistema magije. Negova verzija je postala poznata knjiga magije.
srijeda, 07.11.2007.
demoni 1
Samael
Samael je važna ličnost u Talmudu, on je zavodnik i rušitelj. Samael je često uzet kao pravo ili anđeosko ime Vraga, no Samael se ne može uvijek povezivati sa Sotonom, jer ima verzija u kojima se Sotona naziva Satanail. Etimologija Samaela je “Otrov Boga”, koji se ponekada povezuje s Anđelom Smrti. U židovskoj religiji ga smatraju Anđelom Smrti, glavnim vođom i vladarem Petog Raja. U Kabbali Samael je opisan kao “surovost Boga” i kao peti arhanđel. Samael je oženio Lilith otkako je ona napustila Adama. On je možda istinska personifikacija gnjeva, više nego Sotona, jer Samaela često povezuju sa Asmodeusom, demonom žudnje, strasti i gnjeva, a Sotona je povezivan s Bogom. Samael je rođen greškom Sophie koja je htjela roditi dijete sama, bez pomoći svetog duha. On je zmija sa licem lava.
Baal
Baal je židovsko-kršćanski demon. Originalno, semitski bog Hadad je bio poznat pod imenom Ba’al, koji je vladao višim bogovima na planini Raja. U kršćanstvu je Baal prikazan kao jedan specifičan demon koji je stvoren kada su kršćani pokušali zamjeniti drevne bogove demonima. Pakao je podjeljen na više hijerarhija.
U nesvetoj hijerarhiji Baal je rangiran kao prvi i glavni kralj Pakla koji je vladao istokom. Tokom engleskog puritanskog razdoblja Baal-a su smatrali Sotonom ili njegovom desno rukom. Prema Francisu Barrettu on je imao moć da učini nevidljivima one koji su ga prizvali, a prema demonolozima njegova moć je najjača u 10. mjesecu. Prema nekim izvorima može ljude učiniti mudrima. U grimoarima se kaže da se pojavljuje u obliku čovjeka, mačke, žabe ili kombinacije toga.
nedjelja, 24.06.2007.
A Simple Midsummer Rite
Pošto se slavi midsummer night/day evo vam jednostavan ritual, i sretan vam praznik, dobro nam došlo ljeto!
Preperation
First, chose a place where you feel at home and won't be disturbed. Each participant should bring some food and drink, plus things like candles, incense, any ritual tools you want to use, etc. Traditionally, you should have some earth, or stone, for the North, incense for the East, a candle or small fire of twigs in a little pot for the South, and a bowl of water for the East.
Casting the Circle
Then, cast your circle. Invoke each of the quarters, North, East, South and West, all the while visualising the circle forming about you, creating a little bit of "sacred space" for you to work in.
Calling to the God and Goddess
Once the circle is complete, call to the God and Goddess to come and join you.
Celebrating Midsummer
At this point, you've done the "basics", you've created your circle, and invoked the powers and gods, now you need to celebrate the actual festival itself. You are at the very top of the wheel of the year, with the season's harvest growing all arround and all the trees in full leaf. Breathe deeply of the scent laden air, feel the life and power of nature all about you. Give honour and thanks to the God and Goddess for their bounty, and for the joy of living in these sacred islands. Remember the countless generations of magical people who have lived here before us, and remember also the centuries of persecution inflicted by the greedy and the corupt. Finaly remember and celebrate the freedom we have in our modern age to once again follow the way of the circle now the religious dogma of previous centuries has been swept into the past. Sit by the fire, drink deep and eat well, and celebrate the joys of being alive!
Opening the Circle
As this is primarily a time of pure celebration, you can leave your greater circle cast through the night, but with it's borders open for free passage to all. Thus you can share your celebration with the God, Goddess and the elemental powers, and enjoy a truly magical night.
On through the night!
Continue your celebration through the brief darkness, coming and going as you feel is right. Towards dawn, gather in a place from which you can watch the eastern horizon, and watch and think on the wonder of nature as the midsummer sun rises above the rim of the earth.
The ancient way
As at Beltaine, if you are a couple or group, and all of you are happy about the idea, you can even do as out ancestors did and make love in the forest - though make sure you have privacy for this, and that all participants are freely willing. Those who mis-use pagan belief for their own gratificatuion will come to a sticky end, as the gods have ways of looking after their own.
ponedjeljak, 11.06.2007.
mitološka bića 2
Succubus
- srednjovjekovna legenda govori demonu koji poprima žensko obličje da zavede muškarce, naročite svećenike u snovima da spavaju sa njom. One crpe energiju od muškaraca kako bi se održali, što često dovodi do smrti žrtve. Po Maleus Maleficariumu (Witches' hammer) succubi (množina) su sakupljali sjeme muškaraca sa kojima su spavali koje su koristili kako bi oplodili žene. Djeca koja su tako rođena bila su osjetljivija na utjecanje demona. Ponekada bi se spajali sa incubusom spremni da oplode žene.
Succubi su najčešće imali krila, a ponekada i rogove, rep, zmijske oči i sl. Ponekada se pojavljuju kao lijepe žene u snovima na koje žrtve ne mogu prestati misliti. Ponekada se žrtve zaljube u njih, te ih one i izvan snova proganjaju dok im ne iscrpe svu energiju.
Postoje i verzije o succubusu koja šeta pustinjom na magarcu, te tjera muškarce da vode ljubav sa njom, pri čemu joj iz vagine izlaze oštrice koje rane muškarca. Ona se tada pretvara u svoj prvobitni oblik i pojede svoju žrtvu.
Inccubus
- srednjovjekovna legenda opisuje inccucusa (incubi množina) kao muškog demona koji navodi žene na spolne odnose tako im crpeći energiju. On je muška verzija succubusa.
U legendama se potomak inccubusa zove Cambion. Poznati Cambion je Mordred (iz Legende o Arthuru). Succubus spava sa muškarcima te sakuplja njihovo sjeme, pa se onda transformira u inccubusa te oplođuje žene. Djeca inccubusa i succubusa imaju natprirodne moći. Incubi se pojavljuju i u knjizi C.S.Lewisa-Narnijske kronike (u knjizi Lav, vještica i ormar), kada se nađu među čudovištima koja napadnu lava Aslana zajedno sa vješticom Jadis.
Baba Yaga (Baba Roga)
- u slavenskoj mitologiji je predstavljena kao divlja stara žena, tamna žena, gospodarica magije, takođe i šumski duh. U Češkoj i Slovačkoj je poznata pod nazivom Ježibaba. U ruskim bajkama je predstavljena kao vještica koja leti nebom I koristi malj kao kormilo brišući tragove iza sebe metlom koja je napravljena od srebrene breze. Ons živi u drvenoj kolibi koja se kreće na kokošjim nogama. Ključanica ispred vratiju je usta puna oštrih zuba, ograda je napravljena od ljudskih kostiju sa lubanjama na vrhu. U drugim pričama kuća ne pokazuje vrata sve dok se ne izgovore magične riječi: “Okreni svoja leđa šumi, svoje lice meni.”
U nekim pričama njena kuća je povezana sa tri jahača: jedan u bijelom jaše konja u bijelom oklopu, on je Dan, crveni jahač je Sunce, a crni Noć. Babu Rogu služe nevidljive sluge u kući. Ona će objasniti o jahačima, no one koji je ispituju za nevidljive sluge odmah ubija. Ponekada je predstavljana kao neprijatelj, a ponekada kao vođa. Postoje priče u kojima je pomagala ljudima, ali i u kojima je otimala djecu i jela ih. No traženje njene pomoći je opasno. U nekim verzijama Baba Roga stari svaki put kada joj netko postavi pitanje, zato je opisana kao frustrirana zla vještica. Jedina stvar koja ju može pomladiti je specijalan čaj koji se miješa od plave ruže. Heroji koji bi joj na dar donjeli plavu ružu bili su nagrađeni.
srijeda, 23.05.2007.
slavenska mitologija - dio 4
Bogovi:
Perun i Veles
Ivanov i Toporov su rekonstruirali drevne mitove koristeći 2 glavna boga Peruna i Velesa. Njih dovje stoje na suprotnim stranama skoro u svim segmentima. Perun je nebeski bog groma i munje koji vlada živim svijetom koji se nalazi na krošnji svetog drva. Veles je bog koji se povezuje sa vodom, bog mrtvih koji se nalazi u korijenu drva. Perun daje kišu farmerima, on je bog rata i oružija. Veles je bog stoke, zaštitnik ovčara kojeg povezuju sa magijom i gospodarstvom.
Perun je napadao gromovima svog neprijatelja Velesa koji je bio u formi zmije. Perun ga je pobjedio, te se Veles vratio nazad u podzemlje. Kristijanizirana verzija ove bitke govori da je Perun Bog, a Veles Sotona, a da je njihova borba borba dobra i zla.
Jarilo i Morana
Katičić i Belaj su nastavili put Ivanova i Toporova i obradili su mit o bogu plodnosti i biljaka Jarila i njegove sestre Morane. Jarilo se asocira sa mjesečinom, a Morana se smatra kćerkom sunca. Oboje su djeca Peruna. Rođeni su na novogodišnju noć. Jarilo je otet iz koljevke i odnešen je i podzemlje gdje ga je odgajao Veles. Na proljeće, na Jurjevo (festival) Jarilo se vraća iz svijeta mrtvih i donosi zelenilo u svijet živih. Ženi svoju sestru, te se početkom ljeta festivalom Ivanje slavi njihovo vjenčanje. Ovim se sklapa mir između Peruna i Velesa. No Jarilo je nevjeran svojoj ženi pa ga ona ubija (i vraća u podzemlje) osnažujući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Morana zajedno sa prirodom postaje led i stvara zimu. Tada se pretvara u staru i opasnu božicu mraka i leda. Ona umire na kraju svake godine.
Svarog, Svarožić i Dažbog
Prema Ivanovu i Toporovu Svarog je imao 2 sina Svarožića koji je predstavljao vatru na zemlji i Dažboga koji je predstavljao vatru na nebu. Vjeruje se da je Svarog napravio sunce i dao ga Dažbogu da ga nosi po nebu. U ruskom folkloru Dažbog je prikazan kao svjetli Bog, no u srpskom folkloru je prikazan kao mračan zaštitnik vrata podzemlja kojeg povezuju sa kovanjem metala. Veselin Čajkanović spominje Dažboga kako preko dana nosi sunce nebom, a preko noći se transformira u mrečnog boga koji prenosi sunce podzemljem. Svarožića štuju kao duha vatre stanovnici ruskih sela čak i nakon kristijanizacije.
Svantevit i Triglav
Svantevit je bog sa 4 glave kojeg povezuju sa bijelim konjem, a Triglav je troglavi bog kojeg asociraju sa crnim konjem.
Glavni bogovi: Perun, Veles, Dažbog, Jarilo, Morana, Triglav, Svantevit…
Drugi bogovi: Bjelbog, Crnbog, Hors, Lado, Mokoš, Rod, Stribog…
Heroji: Aljoša Popović, Burislav, Ivan Tesarević, Libuše, Kraljević Marko, Sadko…
Demoni i duhovi: baba roga, domovnik, drekavac, košei, polevik, rusalka, vila, vampir, vodjanoj…
